Home / Vijesti / 27. godišnjica početka Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj

27. godišnjica početka Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj

Spread the love

Grad Pakrac, Udruga specijalne policije iz Domovinskog rata i Udruga hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika, u suradnji s ostalim udrugama proisteklim iz Domovinskog rata tradicionalno obilježavaju 1. i 2. ožujka 1991. godine, kao početak oružane borbe hrvatskog naroda za samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku.

Obilježavanje je pod visokim pokroviteljstvom Vlade RH i popraćeno prigodnim prigodnim programom koji započinje 26. veljače i traje do 2. ožujka.

Manifestacija počinje sa “Večeri domoljubne pjesme, poezije i proze” koja će uz sudjelovanje OGŠ Pakrac, Tamburaškog orkestra Pakrac, te pakračkih i lipičkih osnovnoškolaca biti održana 26. veljače (18:00 sati) u kompleksu Janković. Na akademiji ujedno će biti dodijeljene nagrade za najuspješnije radove na tradicionalnom literarnom natječaju u projektu „Mladi i Domovinski rat“.

1. ožujka s početkom u 18 sati u Muzeju grada Pakraca bit će otvorena izložba fotografija Mladena Genca „Ratni foto zapisi“, a nakon toga i koncert gitariste Marije Bračića „Od grada heroju gradu heroju“.

U petak 2. ožujka nakon svete mise za poginule i umrle hrvatske branitelje s početkom u 11:00 sati bit će održan  „Mimohod pobjednika“ ulicama Pakraca od župne crkve do Rimokatoličkog groblja. Za 12:30 sati organizator, Udruga hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika,  najavio je pred zgradom PP Pakrac postrojavanje sudionika uz prigodne govore.

Dan kad je sve počelo: ‘Pakrac je srpski, dajte oružje i bježite’ Oružani sukob hrvatskih policajaca sa pobunjenim Srbima koji su zauzeli policijsku postaju u Pakracu zbio se na današnji dan. Ovaj dan se obilježava kao početak Domovinskog rata

rije točno 27 godina u policijskoj postaji Pakrac razoružani su policajci hrvatske nacionalnosti, sa policijske zgrade i zgrade općine skinuta su hrvatska obilježja i postavljena su srpska, s tim da je na zgradi općine postavljena i četnička zastava.
Pobunjeni Srbi donijeli su odluku da se taj grad i okolna mjesta pripoje tzv. SAO Krajini. To je bio prvi otvoreni oružani sukob hrvatskih regularnih snaga sa pobunjenim Srbima koji su razoružali 16 policajaca hrvatske nacionalnosti.

POGLEDAJTE VIDEO SPECIJAL:

Video prilog 24 sata

Prvu akciju protiv Republike Hrvatske koordinirali su čelnici mjesnog SDS-a na čelu s Veljkom Džakulom. Policajci Hrvati su razoružani i poslani kući pod izlikom da će se na posao vratiti kada se „smiri“ situacija. Uskoro se u srpsku pobunu uključila i JNA.

 – Oko 12.30 sati tadašnji načelnik postaje Jovo Vezmar sve nas je policajce pozvao na sastanak. Nas 30-ak se odazvalo sastanku, a svi mi smo otprilike znali što nam ima za priopćiti. On je započeo svoj monolog: “Drugovi policajci, baš dolazim sa sjednice vijeća gdje je donesena odluka da se Pakrac pripaja SAO Krajini te da više nisu prihvatljiva obilježja Republike Hrvatske i stoga vas molim da oni koje prozovem predaju oružje i odu svojim kućama kako bi se spriječilo krvoproliće, a kad se situacija smiri, bit ćete vraćeni na posao” – prisjetio se tog dana Stipan Grgić, jedan od heroja obrane Policijske postaje za požeško-slavonski 034 portal.

Grad pun srpskih rezervista

On je prije tri godine u razgovoru povodom obljetnice ispričao kako su bili dramatični ti dani za sve hrvatske policajce i Hrvate koji su tada živjeli u Pakracu.

– Kad nam je on to obznanio nastao je muk. Vezmar je tada počeo čitati imena pakračkih policajaca koji moraju predati oružje i uputiti se svojim kućama. Za mene je to bila nebuloza pa sam se onako buntovan podigao i rekao kako ja svoje oružje ne dam nikome. Ja to oružje neću upotrijebiti, osim ako mi život ne bude ovisio o tome, ne daj Bože život moje supruge. Strašno ljut i frustriran, izašao sam u hodnik gdje sam vidio prizor koji je samo rasplamsao gnjev u meni. Hodnik je bio svojevrsna čekaonica srpskih rezervista pod punim naoružanjem, a sve to vrijeme naši su policajci razoružavani. Osupnut nepravdom pristajem predati svoje oružje, ali uz prijetnju da se već sutra vraćam po njega. Vjerujem kako nas četnički rezervisti nisu imali namjeru ubiti sad i ovdje, ali bilo je to samo pitanje vremena. Pri izlasku iz stanice, iznenađen brojem rezervista, vraćam se u postaju kako bih zatražio od načelnika pratnju do svog doma. Prolazeći kroz grad, zgranut sam brojem pripadnika srpskih rezervista. Čim sam došao kući, kroz glavu mi je prošlo kakve su se strahote mogle zbiti, ali tu je valjda Bog odigrao prave karte. Svojoj supruzi došao sam živ – ispričao je Grgić.

Uskoro se u srpsku pobunu uključila i JNA. Tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ Borisav Jović ( dugogodišnji najbliži Miloševićev suradnik) je, bez dogovora s ostalim članovima Predsjedništva, odobrio slanje jedinica JNA u Pakrac. Upućeni su pripadnici JNA iz Bjelovara, Virovitice i Zagreba, a iz vojarne JNA u Bjelovaru je prema Lipiku krenula kolona od 10 tenkova.

Jovan Rašković u lipnju 1990. u Pakracu gdje je kao osnivač i predsjednik Srpske demokratske stranke u Hrvatskoj organizirao miting za Srpski narod u Pakracu i okolici. S njim u društvu je Veljko Džakula.

Već sljedećeg dana uslijedila je i hrvatska reakcija. Postrojba specijalne policije je krenula iz Bjelovara i uklonila barikade na cesti prema Daruvaru. Pobunjeni srpski policajci su se na vijest o dolasku specijalne policije povukli brda. U brda Papuka i Psunja zajedno sa dijelom srpskog stanovništva iz Pakraca i okolice.

‘Borba za živu glavu’

Miljenko Vrhovec (50) umirovljeni pripadnik Specijalne policije iz Bjelovara ispričao nam je u razgovoru prošle godine:
– Mladog, sa samo 22 godine kao pripadnika Specijalne policije poslali me u Pakrac. Bio sam oženjen tek dva mjeseca, nisam niti znao kuda niti u što idem. Kada smo došli na područje Pakraca pucali su na nas, nije mi bilo jasno kako je moguće da netko puca na policajca, niti na bilo koga, ali kada je pored mene pao ranjen moj kolega tada sam shvatio da je to borba za živu glavu. Na te dane sam jako ponosan i drago mi je što smo odnijeli pobjedu, jer pitanje je što bi s nama svima bilo. Otac sam troje djece i najsretniji sam što žive u miru, žao mi je moji suboraca koji su svoj život položili za današnju Hrvatsku. Dokle god budem živ uvijek ću govoriti o tim danima, kao i onima sa svih ratišta koja sam u Domovinskom ratu prošao – rekao je u Vrhovec.

Srpski mediji su odmah počeli izvještavati o poginulim i ranjenim Srbima premda su u Pakracu ranjena tek tri hrvatska policajca. Tek nekoliko dana kasnije to je demantirano.

Okršaj je trajao cijelu noć

Kad je hrvatska policija stigla u gradsko središte, po njima su zapucali pobunjeni srpski policajci sa položaja na brdu Kalvariji. Specijalci im odgovaraju i okršaj završava pobjedom hrvatskih specijalaca.

Zarobili su 32 pobunjena policajca i oslobodili policijsku postaju i uklonili srpske te vratili hrvatske zastave. Policijska postaja dobiva i novog zapovjednika Stjepana Kupsjaka.

No srpski pobunjenici ne odustaju i iste noći spremaju novi napad na policijsku postaju. Hrvatske snage to doznaju te se u Pakrac šalju dva autobusa hrvatskih policajaca.Čim su izašli iz autobusa zasula ih je snažna puščana paljba sa položaja na okolnim brdima te iz strojnice sa tornja pravoslavne crkve. Napad na grad i okršaj hrvatske policije sa pobunjenicima potrajao je cijelu noć.

Predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman uputio je 2. ožujka pismo Predsjedništvu SFRJ, u kojem je upozorio da hrvatske vlasti imaju dokaze kako su u pripremi pakračkih događaja, koji su završili razoružanjem hrvatskih policajaca, sudjelovali visoki oficiri JNA. I zaista, JNA je imala pripremljen plan napada na hrvatske policije u Pakracu.

Pobunjenici se nakon okršaja razbježali

JNA tada u Pakracu prvi put primjenjuje taktiku „tampon-zone“, koju će se nekoliko mjeseci poslije često upotrebljavati u Hrvatskoj. Postavili bi svoje snage između dvije strane, službeno „razdvajajući sukobljene strane“. Na taj način su zapravo onemogućavali daljnja djelovanja hrvatske policije.

Srpski pobunjenici su se jutro nakon okršaja razbježali u šume ili u sela kojima je pristup bio zapriječen barikadama koje su postavili pobunjenici.

U pomoć im je pohitala oklopna postrojba JNA, no stigla je u grad prekasno i nije mogla spriječiti reakciju hrvatskog redarstva. Ipak, prolazak kroz grad je imao drugu svrhu a to je demonstrirati silu prolazeći kroz grad, zastrašiti Hrvate i ohrabriti velikosrbe.

Nakon smirivanja situacije, snage JNA povučene su s pakračkoga područja 18. ožujka.

Tema: Domovinski rat

Comments

comments

Pogledajte još...

Održana tribina -Uloga i doprinos zagrebačkih postrojbi u obrani Banovine 1991. godine.

Spread the loveDana 17.04.2018. godine u 18:00 sati u prostorijama Zajednice udurga i članova HVIDR-a …